Žene lažnom prijavom za nasilje otuđuju djecu od očeva. Ova rečenica će nekoga naljutiti. Nekoga će pogoditi pravo u grudi. A neko će je pročitati i po prvi put osjetiti da nije sam. Jer o ovome se ne priča. Ne javno. Ne glasno. Ne onako kako zaslužuje. Očevi koji jedino žele da vide sopstveno dijete dva puta sedmično — budu prikazani kao prijetnja. Lažna prijava se podnese za sat vremena, a dokazivanje nevinosti traje godinama. I dok sistem sporo radi svoj posao — dijete odrasta bez jednog roditelja. Ne zato što je taj roditelj loš. Nego zato što je neko iskoristio sistem kao oružje. Otuđenje od roditelja je nasilje. Tiho, nevidljivo, bez modrica — ali sa ožiljcima koji traju cijeli život. Dijete koje nauči mrziti oca na osnovu laži ne plaća cijenu danas. Plaća je za dvadeset godina kad shvati šta mu je oduzeto. Ovo nije tekst protiv žena. Žene koje su žrtve stvarnog nasilja zaslužuju svaku zaštitu ovog svijeta. Ali žene koje koriste lažne prijave kao taktiku — one ne štite djecu....