Feminizam je pobijedio. Žene su slobodne. Muškarci su nepotrebni. Djeca su zbunjena. I svi su — sami. A niko ne smije to reći naglas. Jer čim otvoriš usta — etiketiraju te. Ali ja nisam protiv žena. Ja sam protiv laži koja je prodana svima. Rekli su nam da je feminizam borba za ravnopravnost. I na početku — možda i jeste bio. Da žena zarađuje isto. Da bira isto. Da živi slobodno. To nije pokret. To je zdrav razum. Ali feminizam nije stao na ravnopravnosti. Nije rekao „jednaki smo.” Rekao je „ti mi ne trebaš.” Ni kao otac. Ni kao partner. Ni kao čovjek pored mene. I ta jedna rečenica promijenila je sve. Porodice. Veze. Djecu. Generacija naših majki trpjela je previše. To je istina. Ali odgovor na tu šutnju nije trebala biti osveta. Odgovor je trebao biti ravnoteža. A umjesto ravnoteže — dobili smo odbijanje. Danas dva čovjeka žive u istom stanu i oboje misle istu stvar: „Ja bih i bez tebe.” Naučili smo ljude da je potreba slabost. Da je „trebam te” gubljenje sebe. A ond...