Atmosferu doma stvara žena. Ali muškarac stvara nju. Ovo je rečenica koju većina muškaraca nikad neće razumjeti. Gledaš ženu koja se zatvorila i pitaš se šta joj je. Gledaš kako šuti, kako se povukla, kako više ne priča kao prije. I umjesto da se zapitaš šta si ti uradio — tražiš problem u njoj. Ali istina je jednostavna. Žena je emocionalni temelj kuće. Kad je mirna — dom diše. Kad je voljena — djeca su mirnija, razgovori su topliji, tišina nije hladna. Njena energija oblikuje sve oko sebe. Ali ta energija nije beskonačna. Neko je mora puniti. A kad je ne puniš — ona se gasi. Ignoriraš je. Kritiziraš je. Gledaš kroz nju. Zaboraviš da je žena, a ne funkcija. I onda se čudiš kad dom postane hladan. Nisi je izgubio odjednom. Gubio si je polako — svakim tonom koji si mogao ublažiti, svakim pogledom koji si mogao zadržati, svakom rečenicom koju si progutao umjesto da je izgovoriš. Ti zaboraviš šta si rekao. Ona pamti kako se osjećala. Zreo muškarac ne čeka da žena popravi sebe....