Operacija je besplatna. Kesa nije. To zna svako ko je čekao termin sa dijagnozom u ruci. Zdravstvo je na papiru besplatno. Pravo zagarantovano ustavom. A onda staneš na šalter. “Termin? Za pet mjeseci.” I tu počinje ono što niko ne zove imenom. Nije mito. Nije korupcija. To se kod nas zove “zahvalnost.” “Sitnica, da se ne zamjeriš.” Jezik se uvijek nađe da prljavo zvuči čisto. Ali pazi gdje je prava meta. Nije doktor neprijatelj. Taj isti doktor školovao se dvanaest godina. Drži ti život u rukama. A plata mu je sramota. Sistem je to savršeno smislio. Plati doktora bijedno. Pusti red da bude beskonačan. I napravi se slijep dok pacijent i doktor sami ne naprave dogovor koji država odbija da plati. A onaj ko je sve namjestio —on se liječi u privatnoj klinici. Zato najbolji odlaze. Isti onaj koji bi te ovdje liječio sada liječi nekog u Njemačkoj. Bez kese. Bez šapata na hodniku. Što je sistem gori — to je “zahvalnost” skuplja. I to nije slučajnost. Kad ti dijete gori u tem...