**Jedna strana priče nije cijela priča.** Žena nosi sve. Muškarac nosi — posao. I gotovo. Komentari eksplodiraju. A istina? Istina ostane negdje između. Niko razuman ne spori da žene nose ogroman emocionalni teret. Brigu o djeci. Nevidljivi kućni rad. Porodična očekivanja koja niko nije postavio naglas, ali svi potražuju. Osjećaj krivnje koji dolazi s tim — bez obzira koliko daju, uvijek je premalo. To zaslužuje poštovanje. Bez rasprave. Ali svođenje muškarca na jednu jedinu riječ — POSAO — kao da je to sve što nosi, sve što osjeća, sve čime se bori — to nije pravda. To je karikaturakarikatura. Finansijski pritisak koji nikad ne smije postati žalba. Emocionalno potiskivanje koje se uči od djetinjstva. Tihe žrtve koje niko ne primijeti jer se muškarac “ne žali”. Stres koji ne smije imati ime. Odgovornost koja se podrazumijeva, ali se nikad ne prizna. Stvarni odnosi ne funkcionišu po logici ko više pati. Bol nije natjecanje. Nema pobjednika u trci za titulu većeg mučenika. Zdravi ...