Ništa nisi donio. Ništa nećeš ponijeti. Pa zašto se onda otimaš? Život je čudan. I smiješan, ako se usudiš pogledati. Dođeš na svijet praznih ruku. Bez imena. Bez novca. Bez ičega. A onda počne borba. Za diplomu. Za posao. Za stan. Za auto koji je susjed kupio prvi. Grabiš. Skupljaš. Gomilaš. Misliš da te to čini većim. Godine prolaze. Kosa sijedi. Lista želja se nikad ne isprazni. I onda, jednog dana, staneš. Pogledaš sve što si stekao. I shvatiš da ništa od toga ne ide s tobom. Odlaziš isto kako si i došao. Praznih ruku. Ali nešto ipak ostane. Ne ono što si imao. Nego ono što si bio. Koga si volio. Koga si povrijedio. Što si ostavio u ljudima. Jer na kraju te ne pamte po onome što si držao u rukama. Nego po tome kako su se osjećali pored tebe. Ovo pošalji onome tko juri za stvarima, a zaboravio je zašto. ➖➖➖ 💾 SAČUVAJ — da se podsjetiš kad te život opet uvuče u trku. 🔁 PROSLIJEDI — nekome tko trči, a ne zna kuda. 🧠 ZAPAMTI — da odlaziš onako kako si i došao. 👉 ZAPR...