DIPLOMU JE KUPIO ZA 5000 EURA. OPERACIJU RADI — SUTRA. Negdje u sistemu sjedi čovjek u bijelom mantilu koji nikad nije položio ispit iz anatomije. Njegova diploma je stigla poštom. Njegov potpis je neko drugi položio. Njegova licenca je nečiji telefonski poziv. A on sutra ujutro staje za operacijski sto. I ti mu vjeruješ. Jer vidiš mantil. Jer na zidu visi papir. Jer sistem kaže da je — doktor. Ali papir ne zna gdje je aorta. Papir ne zna zaustaviti krvarenje. Papir ne zna operisati. A sistem ga je pustio unutra. I zatvorio vrata za sobom. Dok pravi doktori čekaju specijalizacije koje nikad ne dolaze, dok sestre rade dvostruke smjene za pola plate, dok oprema ne radi jer “nema budžeta” — za kupljenu diplomu se uvijek nađe radno mjesto. Plata. Ordinacija. I tišina. Jer onaj ko progovori postaje problem. Ne čovjek koji ne zna. Ne sistem koji ga je pustio. Nego ti — koji si pitao. I ovo nije jedna bolnica. Ovo je sudnica. Škola. Građevinska firma. Isti mehanizam. Isti papir. Ist...