DIJETE IMA PETICE. OTAC IMA VEZU. POGODI ŠTA JE VAŽNIJE. Šest godina učenja. Svaki ispit. Svaka noć. Svaka žrtva. I onda — jedan telefonski poziv i sve to postane nebitno. Konkurs se objavi u petak. A ime je poznato od srijede. Komisija sjedne, postavi pitanja, zaokruži ime koje je zaokruženo prije nego je iko ušao u prostoriju. Ostali popune papire. Plate ovjere. Napišu motivaciona pisma za poziciju koja nikad nije bila njihova. I onda stignu dva reda u mejlu. “Nažalost, niste odabrani.” Bez rang-liste. Bez obrazloženja. Dijete sa peticama radi u skladištu. Dijete sa vezom potpisuje prisutnost u devet i odlazi u deset. Ista diploma. Isti fakultet. Različiti očevi. A majka i dalje govori: “Uči, dijete.” Jer niko joj nije rekao da za stolicu ne treba znanje. Treba broj. Slajd 7 ćeš htjeti proslijediti svakome ko još vjeruje da sistem nagrađuje trud. ➖➖➖ 💾 SAČUVAJ — jer ovo je priča koja se ponavlja svake godine u svakoj instituciji. ↗️ PROSLIJEDI — jer neko u tvom okruženju ...