BESPLATNO ZDRAVSTVO. AKO PREŽIVIŠ ČEKANJE. Privatno — četvrtak. Državno — sljedeća godina. Isti doktor. Ista bolnica. Različita vrata. Doktor ti kaže hitno. Sistem ti kaže čekaj. Upišu te na listu čekanja. Trista imena ispred tebe. I jedno pitanje koje noćas ne da spavati — hoću li dočekati red. Zoveš bolnicu — niko se ne javlja. Zoveš opet — zauzeto. Treći put — „nazovite ponedjeljkom.” Bol ne zna za ponedjeljak. Bol ne čeka zakazano. Bol dođe u tri ujutro a ambulanta radi od osam do tri. I onda ti neko šapne — privatno može za četvrtak. Isti aparat. Ista sestra. Ista ordinacija. Samo uplatiš na drugi račun. I vrata se otvore za četiri dana umjesto četrnaest mjeseci. Nema para za lijekove. Ali za tri pozicije bez opisa posla — budžet se nađe. Nema para za aparat. Ali za službeni auto koji vozi praznu fotelju — ima. Ti ne platiš operaciju. Ti platiš strah, nesanicu i dane koje brojiš unazad. Prodaješ auto. Dižeš kredit. Zoveš sestru u Njemačku. Skupljate po dvadeset eura iz pet...