NA MJESTU FABRIKE DANAS JE PARKING. Djed pokazuje unuku: „Ovdje sam radio 30 godina.” Unuk vidi žute linije. Fabrika je hranila 4.000 porodica. Parking hrani jednog vlasnika. Ista parcela. Različita matematika. Ovo nije priča o jednoj fabrici. Ovo je mapa Balkana poslije privatizacije. Tekstil — parking. Metal — tržni centar. Hemija — benzinska. Fabrika koja je radila u Jugoslaviji danas je asfalt s tablom „Investicija”. Nije je ugasila konkurencija. Ugasio je potpis. Procjena. Prodaja. Staro željezo. Biro. Stolica koja je potpisala — i danas puna. A mi? Ne pitamo gdje su mašine. Ne pitamo ko je potpisao. Pitamo je l’ parking besplatan. Jeste. Prva dva sata. Slajd 9 je onaj koji ćeš poslati ocu. Ili majci. Onome ko je tu nosio plavi kombinezon. Jer danas tu parkiraš ti. I ne znaš. Privatizacija na Balkanu nije prošlost. Ona je parking na kojem stojiš. Ko ne zna šta je tu bilo, misli da je oduvijek bio parking. ➖➖➖ 💾 SAČUVAJ. PROSLIJEDI. ZAPAMTI. SAČUVAJ — za sljedeći put k...