VRATIO SE IZ NJEMAČKE. POGRIJEŠIO JE. Deset godina u dijaspori. Radio, štedio, naučio kako se radi kad sistem radi za tebe, a ne protiv tebe. Vratio se na Balkan s idejom, energijom i kapitalom. Otvorio firmu. Prijavio radnike. Sve na računu. Zatvorio je za osam mjeseci. Nije propao jer nije znao raditi. Propao je jer je pokušao raditi pošteno — tamo gdje pošteno ima rok trajanja. Inspekcija četiri puta za tri mjeseca. Papir za papir. Kontrola koja uvijek nešto nađe. A preko puta — lokal u koji kontrola ne svraća, vlasnik dođe petkom po pazar. Ista ulica. Isti zakon. Različiti svjetovi. Poduzetništvo na Balkanu ima svoju filozofiju uspjeha: ne prolazi ko bolje radi, nego ko koga zna. Sistem zove dijasporu nazad — „vratite se, ulažite, vi ste naša budućnost” — a povratnike dočeka s rješenjem o zatvaranju i petim inspektorom koji „svrati na kafu.” I nije to jedan povratnik. Pekara zatvorena prije prvog rođendana. Autoservis čiji je vlasnik opet u Štutgartu. Pansion prodan „pravom čo...