OPET PUN AVION. MI MAŠEMO. Majstori, doktori, inženjeri. Zagrlimo ih na aerodromu. Slikamo se. Objavimo: „Sretno, sine.” Hiljadu srca, ponos nacije. Pa se vratimo kući — u grad bez majstora, bez doktora, bez onih koji su previše pitali. Odlazak mladih nije slučajnost. Odliv mozgova nije loša sreća. To je selekcija. Sistemu ne smetaju poslušni — smetaju sposobni, oni koji vide, porede i pitaju. Ovdje je inženjer tri godine čekao dozvolu za garažu. U Beču je za iste tri godine sagradio krilo bolnice. Isti čovjek. Iste ruke. Samo je promijenio državu. Balkan ne gubi svoje ljude. Balkan ih poklanja, pa se hvali poklonom. Dijaspora kao ponos. Doznake kao uspjeh. Slajd 9 je onaj koji ćeš poslati. Onome čiji doktor radi u Salzburgu, a termin je za šest mjeseci. Neće se vratiti. Ni jedan. I nije njihova krivica. Ali svaki „svaka čast” koji im pošaljemo, sistem čita kao „samo nastavi”. Dok živimo u iluziji da je sve u redu, avion je opet pun. I mi opet mašemo. ➖➖➖ 💾 SAČUVAJ. PROSLIJEDI....