KORISTE TVOJU DOBROTU. IMAŠ JE JOŠ. Cijeli život daješ. Prevoz, pozajmica, čuvanje djece, selidba, papiri. Uvijek ti. I koliko god daš — nikom ništa. Ne zato što je malo. Zato što je redovno. Dobrota koja se ponavlja prestaje se vidjeti. Vidi se tek kad prestaneš. Na Balkanu svi znamo ista tri koraka. Prvi put: „Hvala.” Drugi put: ništa. Treći put: „Gdje si?” Tako dobrota mijenja ime. Prvo je poklon. Pa navika. Pa obaveza. Tvoja. Zahvalnost ovdje traje tačno jednu uslugu. Poslije toga nisi čovjek. Ti si rješenje. A rješenje se ne pita kako je. Rješenje se koristi. Odnosi u kojima jedan daje, a drugi uzima — nisu odnosi. To su ugovori koje je potpisao samo jedan. Telefon zvoni samo u jednom smjeru. Onda dođe prevod. „Dobar čovjek.” Kod nas to znači: može se na njega. Može se zvati u ponoć. Može se ne vratiti. Može se zaboraviti. O tome ne pričaš. Dobar čovjek ne broji. Kažeš: „Nije to ništa.” A kažeš li jednom nešto — sitničav si. Ali jedno su zaboravili. Uzeli su pare. Uzeli su...