ON DOĐE UMORAN. ONA „NIŠTA NE RADI“. Šest popodne. Ključ u bravi. Uzdah stigne prije njega. Cijela kuća zna da je on došao s posla. Ona? Ona je kući. Cijeli dan. Znači — ništa ne radi. Postoji rečenica koju je čula svaka žena na Balkanu. Od muža, od svekrve, neke i od rođene majke: „Pa ti si kući.“ Tom rečenicom se posao pretvori u odmor. I umor u glumu. On kaže: „Umoran sam.“ I to je to. Ona kaže: „Umorna sam.“ Pa mora nabrajati. Njegov umor je izjava. Njen umor je odbrana. Umor se priznaje na pragu. Ko ode i vrati se — umoran je. Ona nikad nije otišla. Nema praga. Nema svjedoka. Radi tamo gdje se on odmara. U tom braku umor ima svjedoka samo s jedne strane vrata. Kad isti posao radi tuđa žena, zove se čistačica, kuharica, dadilja, njegovateljica. Četiri zanimanja, četiri plate. Kad ga radi domaćica u vlastitom braku — zove se „ništa“. I sistem se slaže. Zanimanje: domaćica. Status: nezaposlena. Osiguranje: izdržavano lice. Izdržava cijelu kuću — a papir kaže da nju izdržavaju. ...