FRIZERKA ZNA SVE. MUŽ — NIŠTA. Nije ovo priča o frizerki. Ovo je priča o braku na Balkanu. Subota, deset sati. Stolica kod frizerke. Priča sat vremena. U dvanaest dođe kući. Do sljedeće frizure — nijedno pitanje. Papir kaže: brak. Čaršija: dobar čovjek. Ne pije. Ne tuče. Ne pita. Ona kaže: „Dobro smo.“ Prevod: ne svađamo se. „Jesi umoran? Jesi jeo? Šta ti je?“ — „Ništa.“ Dvadeset pitanja dnevno. Sva u jednom smjeru. U drugom — nijedno. Prvi put priča — on gleda u telefon. Treći put šuti. Četvrti put priča frizerki. Bliskost ne umre. Bliskost se preseli. Tamo gdje neko pita. Frizerka zna da joj se mama razboljela. Zna da ne spava od srijede. On zna da nema hljeba. Isti krevet. Različite adrese. Jednom kaže: „Ti me ništa ne pitaš.“ — „Šta ti sad opet fali? Imaš sve.“ Problem nije muž koji ne pita. Problem je žena koja je to rekla naglas. Pedikerka zna. Kuma zna. Grupa na Viberu zna. Cijeli grad zna njenu priču. Osim čovjeka koji spava pored nje. „Nemam vremena za priču.“ Utakmic...