SKINUO BURMU. „ZBOG POSLA.” Nije vic. Ladica u spavaćoj sobi. Ispod baterija i starih računa — burma. Petnaest godina. Skinuo je prvog dana na mašini. „Smeta.” Danas je nedjelja. Mašina ne radi. Ruka je prazna. Na poslu se zove: zaštita na radu. Kući se zove: „ma, zbog posla”. Stvarno se zove: navika. Posao uzme osam sati. Navika uzme ostalo. Isti sto. Ista nedjelja. Dvije ruke. Njena burma se ne skida. Ne može — prst se promijenio. Njegova se ne stavlja. Može — prst je isti. Ne stavi. Njena ne može dolje. Njegova ne može gore. Slajd 4 nećeš zadržati za sebe. Tačno znaš kome ide. Niko nije odlučio. Džep. Jakna. Ladica. „Da se ne izgubi.” Prvi put je ruka čudna bez nje. Treći put — zaboravi. Mašina traži golu ruku osam sati. Poslije osam — niko ne traži ništa. Pitala je jednom. „Nedjelja je.” „Ma daj. Papir je bitan, ne prsten.” Ako nije bitan — zašto ga ne stavi? On je skinuo burmu zbog posla. Ona je skinula pitanje zbog mira. Nije samo burma. Isti zakon radi u pola kuća na Balk...