UZME PREKOVREMENE. DA NE BUDE KUĆI. Ovo nije vic o čovjeku koji radi. Smjena do tri. Kući u osam. Niko ga ne tjera da ostane. Sam se javi. Na papiru: prekovremeni rad. Šef kaže: vrijedan radnik. Mater kaže: radi za porodicu. Kuća zna drugu riječ. Bijeg. Na Balkanu je niko ne izgovara naglas. Na poslu: „Šta ima, majstore?“ Smije se. Zna gdje stoji. Kući: ključ u bravi. TV. „Jesi jeo?“ Isti čovjek. Ista jakna. Različiti svjetovi. Nije zbog para. Odavno nije. Na poslu zna šta se od njega traži. Kući — ne zna. Što ga manje ima — kuća hladnija. Što hladnija — više prekovremenih. Mašina radi sama. Ona više ne grije večeru. Ne iz inata. Iz iskustva. Dijete zna raspored: tata dođe kad ono zaspi. Nedjeljom tata spava. Slajd 6 nećeš zadržati za sebe. Tačno znaš kome ide. Svi znaju. Ako ona kaže — ona je problem. „Radi čovjek.“ Ako on kaže — on je problem. „Šta ti fali?“ Pa niko ne kaže. Ti to plaćaš. Ne parama. Pare stižu. Djetetom koje kaže „on“ umjesto „tata“. Kućom u kojoj si gost sa ...