KROV PLATILA ONA. KUĆU DOBIO BRAT. Nije ovo priča o jednoj kući. Ovo je priča o dijaspori i nasljedstvu na Balkanu. Dvadeset godina u tuđini. Svaka druga plata — kući. Krov. Fasada. Prozori. Pa sud, takse, advokati — osam godina. Sve platila ona. Na papiru piše: brat. Nazad — ni dinar. Kući se to zove: pomaže roditeljima. Majka: „Sve će to biti tvoje.” Papir to ne zove nikako. Jer papira nema. Ulog bez papira ima drugo ime. Poklon. Ona plaća krov. On stoji ispod njega. Ona plaća sud. On čeka presudu. Ista kuća. Jedno ga platilo. Drugo ga naslijedilo. Osam godina sud čisti pedeset nasljednika. Dok je kuća u papirima — njena. Kad postane čista — porodična. Obećanje traje tačno do potpisa. Dan kod advokata. Ona traži papir za majku — da ima kuću dok je živa. Majka ustaje. Kaže jednu rečenicu. Dvadeset godina stane u tu rečenicu. Svi znaju. Niko ne kaže ništa. Ona najmanje. Grijeh nije uzeti riječ nazad. Grijeh je pitati za papir. Pola dijaspore plaća krovove pod kojima ne spava. P...