„ZNAŠ KOJI JE DANAS DAN?” — „UTORAK.” Nije vic. Kuhinja. Sedam ujutro. Ona pita. On: „Utorak.” Ili: „Zašto?” Ona: „Ništa.” I skuha kafu. Godišnjica braka. Dvadeset druga. Isto jutro. Isto pitanje. Ista kafa. On to zove: „nisam za datume”. Kuća to zove: „muškarci to ne pamte”. Stvarno se zove: pamti sve što ima kaznu. Zaboravi registraciju — kazna. Zaboravi nju — kafa. Ona taj dan nosi dvadeset dvije godine. On zna da je utorak. Ista kuhinja. Ista kafa. Različiti svjetovi. Evo kako se datum gubi. Prva godina: zaboravi. Ona se nasmije. Druga: zaboravi. Ona kaže: „Ništa.” Deseta: pitanje je test. On ne zna da ga polaže. Niko ne potpiše ništa. Ona kaže „ništa”. To je potpis. Dvadeset druga godina. Nije pitala. Nije zaboravila. Odustala je. Ni to nije primijetio. Nije samo ova kuhinja. Isti kalendar u pola brakova na Balkanu. Komšija zna kad ističe zimska guma. Ne zna kad je rekao „da”. Cijela ulica pamti registraciju. Cijela ulica pije kafu u tišini. Tako odnosi ne pucaju. Tako se pr...