FOTOGRAF UDARA MLADOŽENJU. MLADA IMA 15. Nije vic. Nije film. 21. vijek. Fotograf dolazi da slika svadbu. Mladu vidi prvi put. Ne izgleda kao odrasla. Drhti. Pita mladoženju koliko ona ima godina. Odgovor: petnaest. Spušta aparat. Tuča. Mladoženji slomljen nos. Zakon to zove „maloljetnički brak”. Rodbina: „rano se udala”. Pravo ime je dječji brak. Dijete u vjenčanici. Nije mlada. Dijete je. Mladoženja je u studio došao sam. Dvije sedmice ranije. Svi su se dogovorili sa svima. Osim s njom. Na svadbi sala puna. Svi vide. Niko ne pita. Ko pita — kvari veselje. Nije to jedna svadba. Dvanaest miliona djevojčica godišnje. Balkan, 21. vijek, ima svoje riječi: „pobjegla”, „ukrali je”, „rano se udala”. Kod nas se to zove tradicija. Za vozačku — osamnaest. Za brak — osamnaest. „Izuzetno” — šesnaest. Za sve drugo je dijete. Samo je za brak „zrela”. Slajd 10 nećeš zadržati za sebe. Tačno znaš kome ide. Poslije mu se, kaže, javilo preko sto sala: kod nas toga više nema. Jedan je progovorio....