OHLADIO SE. DŽABA TI SAD SUZE. Ista kuća. Druga strana stola. Ona plače. Pita: „Šta ti je?” On kaže: „Ništa.” Ne viče. Ne prigovara. Doda joj maramicu. Ode u garažu. Ona ostane za stolom. Misli da je umoran. Ona kaže: „Umoran je.” Njena majka kaže: „Miran čovjek.” Tačno ime ima dvije riječi: ohladio se. Mir je kad dvoje pričaju tiho. Ovo je kad jedno više ne priča. Dvadeset godina braka priča on. Ona ga ispravlja pred gostima. Danas pita ona. On ima jedan odgovor: „Kako hoćeš.” Ista kuća. Isti sto. Jedan glas manje. Muškarac se ne ohladi preko noći. „Ti ništa ne znaš.” „Pogledaj komšiju.” Pred djecom. Pred društvom. Svaki put kaže riječ manje. Prvo se brani. Tad mu je još stalo. Onda garaža. Onda prekovremeni. Onda: „Kako hoćeš.” Ona čuje pobjedu. A to je zadnja rečenica. Sad ga ona traži. Pita šta misli. Hvali ga pred gostima. Sve to stiže čovjeku koji je još pričao. On ovdje više ne stanuje. Džaba suze. „Šta ti je?” — „Ništa.” I prvi put je to tačno. Nije ovo samo brak. Isto je...