OHLADILA SE. DŽABA TI SAD CVIJEĆE. Nije vic. Prvi buket za dvadeset godina braka. Stavlja ga u vazu. Kaže: „Hvala.” Ne plače. Ne smije se. Ode da prostre veš. On stoji nasred kuhinje. Misli da je pogriješio cvijeće. On kaže: „Smirila se.” Svekrva kaže: „Opametila se.” Tačno ime ima dvije riječi: ohladila se. Mir je kad se dvoje dogovore. Ovo je kad jedno odustane. Dvadeset godina pita ona. On ima jedan odgovor: „Poslije.” Danas pita on. Ona ima jedan odgovor: „Ne treba.” Ista kuća. Isti sto. Različiti satovi. Ljubav se ne ohladi preko noći. Prvo plače. Tad još voli. Onda viče. Tad se još nada. Onda kaže: „Kako hoćeš.” On čuje pobjedu. A to je zadnja rečenica. Ode, a ostane u kući. Sad se trudi. Kuha kafu. Rezerviše more. Samo je sve to za ženu koja je čekala. Ona ovdje više ne stanuje. Džaba trud. Džaba kajanje. Žao joj ga je. A žao nije ljubav. Nije ovo samo brak. Isto je u pola kuća na Balkanu. Majka više ne zove. Prijatelj više ne predlaže kafu. Kad se čovjek ohladi — poslije ...